U nemirnim vremenima 4. i 5. st., dok Rimsko Carstvo potresaju krize, na obalnom dijelu Dalmacije situacija je mirna, a Salona kao glavni grad provincije doživljava vrhunac razvoja. Doseljenici iz različitih dijelova Carstva u potrazi za boljim životom naseljavaju Dalmaciju, osobito tijekom 3. i 4. st., a Salona se, smještena daleko od granica Carstva, na povoljnom geografskom položaju, okrenuta Mediteranu, razvija u veliko gospodarsko i društveno središte.
U Kasnoantičkoj zbirci Arheološkog muzeja u Splitu čuvaju se spomenici različitih kategorija koji prikazuju raznovrsne aspekte života u tom razdoblju na području Dalmacije. Najveći broj spomenika je iz Salone i njezine okolice, potom iz Splita, a s manjim brojem nalaza zastupljeni su lokaliteti u zaleđu Salone te na dalmatinskim otocima. Datirani su većinom od početka 4. st. do najdalje sredine 6. st. Izvor su spoznaja o arhitekturi, umjetnosti, vjeri, vojsci i svakodnevnim aktivnostima ljudi tog vremena.
U lapidariju Muzeja izloženi su brojni kameni spomenici, uglavnom arhitektonski ulomci, nadgrobni spomenici i sarkofazi. Kvalitetom izrade, monumentalnošću i simbolikom istaknuto mjesto među salonitanskim spomenicima zauzima sarkofag Dobrog pastira datiran u početak 4. st., s alegorijskim prikazom Isusa Krista u središnjem polju. Nešto kasnije, u drugu polovicu 4. st., datira se sarkofag s prikazom prijelaza Izraelaca preko Crvenog mora, koji se od 14. do početka 20. st. nalazio u samostanu sv. Frane u Splitu, a u njemu su bile pohranjene relikvije sv. Feliksa. Istom vremenu pripada i reljef s personifikacijom grada Salone (Tyhe Salonitana), koji je kao simbol blagostanja bio postavljen u luku gradskih vrata; spomenik je primjer uporabe poganskih motiva u doba afirmiranog kršćanstva, no u ovom kontekstu prikaz gubi pogansko religijsko značenje, a zadržava samo simboličko. Interijeri crkava, osobito u 6. st., bili su ukrašeni raskošnim mramornim namještajem i arhitektonskom plastikom, često s motivima križa, kristograma i različitim dekorativnim elementima. Takvi su stupovi s kapitelima iz krstionice salonitanske katedrale, oltarne pregrade i menze iz salonitanskih crkava.
Splitska su posebnost sfinge pronađene unutar Dioklecijanove palače. Onamo su dopremljene za dekoriranje Palače prema želji cara Dioklecijana, koji je bio zaljubljenika u Egipat i egipatsku kulturu, te su postale jednim od prepoznatljivih simbola Splita. Jedna od njih, izložena u Arheološkome muzeju u Splitu, pripadala je faraonu Amenofisu III., a izrađena je oko 1400. g. pr. Kr., što se iščitava na natpisima u kartušama na poprsju i postamentu sfinge.
U izložbenoj dvorani Arheološkog muzeja izloženi su predmeti rabljeni u kućanstvu i svakodnevnom životu, u vojsci i liturgiji, primjerice keramičko i stakleno posuđe, brojne svjetiljke koje su na središnjem polju ukrašene različitim motivima, uglavnom kršćanskim simbolima i alegorijskim prikazima.
Predmeti korišteni u liturgiji, poput kadionice iz Crkvine-Klapavice kod Solina, srebrne žlice s natpisom Mattheus, koštanog češlja s prikazom Isusa Krista i sv. Petra i Pavla ili relikvijari, svjedoče o bogatom vjerskom životu na salonitanskome području u kasnoantičko vrijeme. Kršćanske motive nalazimo i na predmetima svakodnevne uporabe, poput posuđa ili dijelova nošnje te na utezima za mjerenje gdje se uz oznaku težine često nalazi križ kao jamstvo njihove točnosti. Nakit, fibule, pojasne garniture iz tog razdoblja proizvodile su se u Saloni, ali pod stilskim utjecajima istočnorimskog područja. Značajke tih nalaza su raznovrsnost i nekonvencionalnost koja je vjerojatno proizašla iz miješanja različitih ukusa i običaja Istočnog i Zapadnog Carstva pod snažnim utjecajem germanskih plemena.